Samostalna izložbe mozaika Renate S. Trifković

Foto: P. Živković

Izložba mozaika na kojoj mnogi svetski galerijski prostori mogu da pozavide Centru za mozaik Zadužbine Kralja Petra I Karađorđevića, “Apoteoza”, Renate S. Trifković biće otvorena 26. aprila na Oplencu.

Centar za mozaik Zadužbine Kralja Petra I Karađorđevića održao je konferenciju za novinare u Međunarodnom Press centru UNS. gde je predstavio umetnicu i predstojeći veliki događaj za srpsku kulturu.

Olivera Stanišić, umetnički direktor Centra za mozaik

 Stvaralaštvo Renate Trifković je raznovrsno: u najvećoj meri ono obuhvata religozne motive, ikone Svetih i freske, takođe i apstrakciju kao i predstave prirode. Raznovrsno je i u fizičkim formatima krećući se, naime, između neuporedivih površina – na jednoj strani, Renata Trifković stvara mozaike kolosalnih dimenzija koje se mere hiljadama kvadrata a na drugom polu te krajnosti izrađuje minuciozne mikromozaike – sa istovetnom posvećenošću – ostavljajući utisak da ta dramatična razlika predstavlja ritam udisanja i izdisanja – lične kreativne harmonije. Jer tu raznolikost objedinjuje veliki talenat i umeće, koje se istom ubedljivošću i majstorstvom prikazuju na svakom njenom radu ostavljajući utisak monumentalnosti kako u mikro tako i u makro mozaičarskim formatima. Pristup umetnice ikoni nije fragmentaran – ona se zapravo ne obraća pojedinačnim predstavama Hristosa, Majke Božije, arhangela i svetaca već je celovit – obraća eshatološkom jedinstvu vaseljene i nama ga saopštava svojim ikonama – rekla je Olivera Stanišić, umetnički direktor Centra za mozaik.

Danijela Marković, teolog, Institut za studije kulture i hrišćanstva.

Biranim rečima medijima se obratila i Danijela Marković, teolog, Institut za studije kulture i hrišćanstva.

Jezik i mozaik su na istom, simboličkom, tragu opisa stvarnosti. Jezički i vizuelni izraz izražavaju inter-subjektivnu stvarnost, stvarnost koja umrežuje ličnosti.Dakle, kada je realistično napravljena, slika ili mozaik (sveta) mnogo direktnije i pouzdanije referira na činjenice, nego što to čini njihova narativna obrada, odnosno jezička interpretacija svetskih zbivanja.Mozaik je nešto što uključuje veliku ulogu posmatrača, recepijenta kao nekoga ko dovršava umetničko delo i ko mu uvek daje drugačiju dimenziju i značenje, i kolorit. Ta dvosmislenost se tiče između naučenog konvencionalnog viđenja, recimo pravoslavnog i individualnog perceptivnog iznenađenja ili viđenje nečeg (uvek) novog. Tiče se toga da se prepliće nešto što učimo od drugih i što pronalazimo u spoljašnjem svetu kroz naočare naše tradicije i onoga što učimo iz sebe iz svog emocionalnog saznanja – istakla je Danijela Marković.

Ceo tok konferencije i obraćanje Renate Trifković pogledajte ovde:

U subotu 26. aprila u 17:00 časova u Galeriji Vinogradareva kuća na Oplencu, biće svečano otvorena samostalna izložbe mozaika Renate S. Trifković “Apoteoza”.

Izložbu će otvoriti Dragan Reljić, direktor Zadužbine Kralja Petra I Karađorđevića i Olivera Stanišić, umetnički direktor Centra za mozaik.

Renata Slobodana Trifković

Biografija Renate Slobodana Trifković

Renata Slobodana Trifković, rođena je u Puli, 1976. godine. Studirala je istoriju umetnosti na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, potom studije nastavlja na Fakultetu primenjenih umetnosti na Univerzitetu umetnosti u Beogradu.
Na istom fakultetu je magistrirala, a zatim bila docent na katedri za mozaik. Prva profesionalna mozaičarska iskustva stiče radeći u ateljeu prof. Đure Radlovića.
Na konkursu Ministarstva vera Srbije dobija stipendiju za jednogodiše usavršavanje u ateljeu Centro Aletti u Rimu, gde će završiti specijalizaciju u oblasti teologije i liturgijske umetnosti u modernom izražavanju. Ostaje saradnik ateljea i u proteklih dvadeset godina i postiže imresivan rezultat oslikavajuću u mozaiku gotovo tri stotine hrišćanskih svetinja u Evropi, Severnoj i Južnoj Americi, kakve su Nuncijatura, Pariz, Francuska [2004]; Katedrala Almudena u Madridu [2005]; Preobraženjska pravoslavna crkva, Kluž, Rumunija [2006]; Crkva Svete trojice, Fatima, Portugalija [2006]; fasada Crkve del Rosario Lurd, Francuska [2007]; Veliko svetilište pape Pija, Pulja, Italija [2010]; Svetilište pape Jovana Pavla II, Vašington, SAD [2017]; Svetilište Gospa od otoka, Solin, Hrvatska [2020.]; Crkva sv Petra i Pavla, Mostar, BiH [2021].

Renata Trifković trenutno radi na izvođenju u mozaiku fasade najvećeg hrama u Brazilu, u Aperacidi, država Sao Paolo, površine 18.000 kvadratnih metara. Učestvovala jemnogobrojnim samostalnim i grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Dobitnik je nagrade X Bijenala mozaika na Oplencu, 2023. godine, za delo Sv. prorok Ilija. obrazlažući odluku o dodeli nagrade žiri u svom saopštenju navodi: „[…] Renata Trifković pronašla je i ostvarila visoku meru moderne interpretacije tradicionalnih religijskih motiva. Sledom kanonskih pravila i iskorakom u snažan kolorit ostvarila je dinamičnu i estetizovanu mozaičku kompoziciju, dosežući Sklirisovu ontologiju svetlosti”.

.