Bol u leđima posle dana provedenog za računarom, ukočen vrat ili neprijatan osećaj u kolenu lako pripišemo umoru. Prva reakcija često su odmor, masaža ili nekoliko vežbi pronađenih na internetu. Ipak, ono što nekome pomaže, kod druge osobe može biti neefikasno, pa čak i dodatno pogoršati tegobe.
„Bol je signal upozorenja, a ne stanje na koje organizam treba da se navikne. Što se ranije prepozna uzrok disfunkcije, to je rehabilitacija jednostavnija, a rizik da problem postane hroničan manji“, kaže Jelena Despotović, strukovni fizioterapeut i senzorni terapeut u MediGroup PhysioCare centru.
Posebnu pažnju treba obratiti ako bol počne da remeti svakodnevne aktivnosti ili san, ako traje duže od sedam do 14 dana ili se iznova vraća. Razlog za stručnu procenu mogu biti i jutarnja ukočenost koja traje duže od 30 do 60 minuta, noćni bol koji budi iz sna, kao i bol koji se spušta niz ruku ili nogu i prati ga promena osećaja ili mišićne snage.
Zašto masaža i vežbe sa interneta nisu uvek pravi izbor
Kada se pojavi bol, mnogi prvo pokušavaju da problem reše masažom ili vežbama sa društvenih mreža i interneta. Takav pristup, međutim, ne uzima u obzir uzrok bola niti individualno stanje osobe.
Masaža može da prija i privremeno smanji osećaj napetosti, ali nije svaki bol posledica „ukočenog“ mišića. Ponekad je mišić u zaštitnom spazmu jer pokušava da stabilizuje određeni deo tela. U takvoj situaciji intenzivna masaža ili agresivno istezanje mogu dodatno da iritiraju problem.
Slično je i sa vežbama sa interneta. Vežba koja je nekome pomogla kod bola u leđima ne mora biti odgovarajuća za drugu osobu, čak i kada su simptomi naizgled isti.
„Najbolja vežba može postati štetna ako se radi u pogrešno vreme, na pogrešan način ili telo za nju nije pripremljeno“, ističe Despotović.
Jedna od čestih zabluda je i da vežba mora da boli da bi bila efikasna. Oštar bol tokom vežbanja može pokrenuti zaštitne reakcije organizma, zbog čega telo počinje da koristi druge mišićne grupe i stvara nove kompenzacije.
Zato bi procena uzroka i mehanizma bola trebalo da prethodi izboru vežbi ili terapije.
Ista dijagnoza ne znači i istu terapiju
Dve osobe mogu imati istu dijagnozu, ali potpuno različite potrebe tokom oporavka.
„Ne leči se dijagnoza sa papira, već čovek sa specifičnim funkcionalnim statusom i biomehanikom“, objašnjava Despotović.
Na izbor terapije utiču godine, fizička kondicija, način života, profesija, prethodne povrede i druga zdravstvena stanja. Osobi koja veći deo dana sedi za računarom možda će biti potrebno da radi na posturalnoj stabilnosti i prekidanju dugotrajnog statičkog položaja, dok će kod sportiste zahtevi biti drugačiji.
Ne treba čekati da se bol pojavi
Fizikalna terapija nema ulogu samo kada već postoji povreda ili izražen bol. Stručna procena može pomoći da se mišićni disbalansi, ograničenja pokreta i loše posturalne navike prepoznaju pre nego što prerastu u ozbiljniji problem.
To je posebno važno za ljude koji veliki deo dana provode sedeći. Nekada male promene, poput pravilnog položaja monitora, podešavanja stolice, češćih kratkih pauza i ciljano odabranih vežbi, mogu značajno uticati na način na koji telo podnosi svakodnevno opterećenje.
Kada se bol uporno vraća, cilj zato ne bi trebalo da bude samo njegovo trenutno ublažavanje, već razumevanje zbog čega se javlja i šta je potrebno promeniti da se problem ne ponavlja.
Photo source: Magnific