Detalj sa konferencije za medije u Press centru UNS Foto: Anđelko Vasiljević
Stanje u srpskon svinjarstvu je izuzetno loše i neminovno je za očekivati da će se veliki broj farmi zatvoriti
SaopštenjeUdruženja odgajivača Srbije koje je dostavljeno redakciji Fermarket.rs prenosimo u celini
NAKON VIŠE SASTANAKA U RESORNOM MINISTARSTVU POLJOPRIVREDE, ŠUMARSTVA I VODOPRIVREDE, očekivani rezultati nisu postignuti, odnosno nisu doneti zaključci koji vode ka unapređenju svinjarske proizvodnje kroz definisanje prioriteta i donošenje akcionog plana sa kratkoročnim i dugoročnim merama koje bi se prvenstveno odnosile na podizanje broja priplodnih grla, dobro planiranoj proizvodnji i koje bi u određenom vremenskom okviru obezbedile sprovođenje Strategije za razvoj poljoprivrede.
Očekivali smo podatke o broju svinja koje se vode u Centralnoj bazi podataka Ministarstva ili u bazi isplaćenih subvencija kao polaznu osnova za sagledavanje trenutnog stanja što je preduslov za dalje planove.
Analiza koju je sprovelo Udruženje odgajivača svinja Srbije odnosi se isključivo na podatke koji su dostupni, a to su podaci Uprave za Agrarna plaćanja o isplaćenim subvencijama za umatičene krmače i to je broj oko 70.000 visoko vrednih priplodnih krmača. Republički zavod za statistiku je objavio da se na linijama klanja u Srbiji zakolje između 1.700.000 i 1.800.000 tovljenika.
To su podaci koji jasno ukazuju da broj tovljenika koji su u registru ne zadovoljavaju potrebe tržišta, a potražnja za svinjskim mesom nije smanjena, što upućuje na zaključak da se svinjsko meso uvozi i tako nadomesti manjak istog i plasira u promet na malo bez oznake porekla. Samo u septembru ove godine je uvezeno po podacima Uprave Carina oko 8.000 tona zamrznutog svinjskog mesa, a od toga iz Španije 2600 tona.
U oktobru je uvoz nešto manji oko 3.500 tona. Uvoz iz Španije zamrznutog svinjskog mesa je 2.000 tona po ceni od 4.963.691,56 evra. U odnosu na prošlu godinu za isti period praćenja povećana je koločina uveženog svinjskog mesa za 1000 tona i znatno je jeftinije u odnosu na prošlogodišnje cene.
Takođe, tarifne oznake uvoznog mesa se značajno menjaju u zadnjih nekoliko godine. Uvozilo se „sveže“- rashlađeno meso, svinjske polutke, but, plećka i meso bez kosti. Ranije se za proizvodnju proizvoda od mesa uvozilo masno tkivo, jestivi delovi, a ne meso bez kosti. Pre skoro dve godine smo predali tužilaštvu u Novom Sadu prijavu da ispita količine koje su uvežene, jer se podaci sa naše Uprave Carina razlikuju od zvanično objavljenih podataka Evrostata. Razlika je u 33.000 tona, višeg uvoza u odnosu na prijavljene količine kod nas. Molili smo da se ispita podatak da li su uvezene zamrznute svinjske polukte, jer se retko zamrzavaju i gde te polutke završe. Na navedenu prijavu nikad nismo dobili odgovor. Zaključak koji se nameće je da se svinjski but kao meso prve kategorije ne koristi za proizvodnju barenih kobasica i pašteta. Sumnja postoji da je to meso kao mikrokonfekcija u MAP pakovanju završilo u maloprodajnim objektima kao rashlađeno i poreklom iz Srbije.
Danas ćemo predati prijavu da se ispita da li se proverava na graničnim prelazima pošiljke zamrznutog svinjskog mesa i radi identifikacija istih, jer sumnjamo da se polutke ne uvoze kao zamrznute već „sveže“/rashlađene???
Globalna kriza se neminovno prelila i na naše tržište, ali postoje zakonom propisane mere za intervenciju i zaštitu domaćeg tržišta i nacionalne proizvodnje.
Cilj svima treba da bude prehrambeni suverenitet, pogotovu kada znamo da raspolažemo sa dovoljnom količinom hrane za životinje koja nije genetski modifikovana.
Trenutno stanje je:
Cena tovljenika je promenjljiva i bez predvidljivosti u proizvodnji farmeri nisu u mogućnosti da nastave sa primarnom stočarskom proizvodnjom.
Cena živih svinja- tovljenika je skoro godinu dana bila ispod cene koštanja i svi farmeri su radili sa velikim gubicima. Zadnja dva meseca je cena rasla, ali u poslednje tri nedelje se cena smanjuje, pa je naglo sa 200 din. po kilogramu žive mere za ovu nedelju planiran i ponuđen otkup po ceni od 180 din. po kilogramu žive mere svinja.
Smanjenju se broj svinja koje industrije mesa potražuju u otkupu bez obzira na cenu. Farmeri su prinuđeni da zbog procesa proizvodnje i zaštite zdravlja i dobrobiti tovljenika iste prodaju po bilo kojoj ceni, jer je važno rasteretiti farmu radi praćenja tehnološkog procesa.
Naše analize su pokazale da se cena tovljenika smanjuje isključivo kada je povećan uvoz svinjskog mesa prvenstveno iz EU, ističe se kao zemlja porekla Španija. Zaključak je da se mesom iz uvoza koje je znatno jeftinije nadomešta količina koju bi naši farmeri isporučili industriji mesa.
Ne postoji ugovorena proizvodnja iako je donet ZAKONO UREĐENJU TRŽIŠTA POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA (“Sl. glasnik RS”, br. 67/2021) kojim se definiše referentna cena kao jedinična vrednost poljoprivrednih proizvoda na osnovu koje se odlučuje o pokretanju, odnosno prestanku intervencije na tržištu, izražena u novcu; kao i ugovorni odnosi između dobavljača i otkupljivača. Ono što Ministarstvo poljoprivrede nikad nije prihvatilo kao predlog Udruženja proizvođača su mere uređenja tržišta i to: javnu intervenciju; podršku privatnom skladištenju i posebne interventne mere; ali i posebnu podršku za poljoprivredne proizvode koja se odnosi na: mere podrške poboljšanja prehrambenih navika dece i omladine. Ovaj Zakon propisuje i uvođenje tarifnih kvota, i vanredne interventne mere (čl. 36 i 37) koje se sprovode radi efikasnog i pravovremenog sprečavanja, odnosno otklanjanja tržišnih poremećaja prouzrokovanih značajnim rastom ili padom cena na unutrašnjem ili inostranim tržištima ili drugim događajima i okolnostima koji dovode ili prete da dovedu do značajnih poremećaja na tržištu.
Vlada RS je usvojila Pravilnik o osnovnim elementima ugovora između poljoprivrednog proizvođača i prerađivača ili otkupljivača poljoprivrednih proizvoda, a koji je donet u julu 2026. godine na osnovu Zakona o uređenju tržišta poljoprivrednih proizvoda. Po navedenom Pravilniku svaka prodaja mora da bude Ugovorom definisana. U Ministarstvo poljoprivrede smo poslali predlog Ugovora i više puta tražili zajednički sastanak sa klaničnom industrijom, ali odgovor nikad nismo dobili na ponuđene predloge i rešanja koja smo nudili. Zato smo i dalje u neizvesnoj situciji i ovisimo o volji nekolicine „klaničara“ koji svakog petka dogovaraju koju cenu će ponuditi farmerima za otkup tovljenika. Ucene ne prestaju, oni zarađuju i nedostatke nadomeste mesom iz uvoza, a naš seljak propada.
Uvoz svinjskog mesa je direktno ugrozilo domaće proizvođače iako važeći propisi nalažu da se prati sledljivost hrane na način da se osigura njena bezbednost i zaštite potrošači. Odobrene klanice treba da imaju listu odobrenih dobavljača i sirovinsku bazu u Republici Srbiji, ali svaka od njih dobija dozvole za uvoz mesa i otvara sumnju da se na tržište plasira meso iz uvoza, a deklarisano kao „domaće, proizvedeno u Srbiji“. Kako drugačije da razumemo da Srbija nema dovoljno svinjskog mesa i da nismo samodovolji u ovoj grani stočarstva, a pri tom se utovljena svinja ne može prodati.
Dostavljali smo prijave da se upakovano meso nalazi u prometu sa viškom ocedite vode što otvara sumnju da se radi o duboko zamrznutom mesu koje se odmrzava neposredno pre stavljanja u promet. Odgovor kojeg smo dobili je da se ne može laboratorijski dokazati da se radi o odmrznutom mesu. Sumnjamo i u ovlašćene laboratorije, jer svoj logo stavljaju na jedinična pakovanja mesa za pojedine industrije mesa i trgovinske lance iako je to sukob interesa. Kome da veruje srpski stočar?
Naše molbe su bile upućene nadležnoj inspekciji da se kontrole izvrše u proizvodnim, a ne prodajnim objektima. Vrlo je jednostavno da se proveri broj zaklanih svinja i količina mesa koja se otprema u trgovinske lance.
Cena svinjskog mesa u prometu na malo je gotovo ista duži vremenski period, osim povremenih akcijskih sniženja koje od klaničara izričito zahtevaju veliki trgovinski lanci, a cena u otkupu tovljenika se stalno smanjuje.
Naš predlog je da se ograniči uvoz svinjskog mesa i to isključivo za potrebe proizvodnje proizvoda od mesa i upotreba istog isprati kroz radne naloge prerade. Takođe, neophodno je intervenisati na tržištu kada se cene dampinguju uvozom iz zemalja koje ne mogu meso plasirati na tržišta Ruske Federacije i NR Kine zbog međusobno uvedenih sankcija, pa se iz EU svinjsko meso izvozi na tržišta „trećih zemalja“ gde i nas svrstavaju.
Zabrana izdavanja rešenja o dozvoli uvoza trgovcima- skladištarima svinjsko meso preprodaju i gubi se sledljivost, ne prate uslovi čuvanja i transporta, rukovanja kojim bi se ispoštovano hladan lanac, higijenski minimum i rokovi upotrebe mesa.