Dragomir Kostić Foto: Milan Filipović
Kompanije koje traju umeju da preispitaju i poteze koji su im doneli najveće uspehe. Za to su im potrebni ljudi koji će postaviti nezgodno pitanje i rukovodioci spremni da čuju odgovor, čak i kada dolazi od najmlađeg kolege. To je jedna od poruka Foruma menadžera „Long Game“, koji je Srpska asocijacija menadžera održala u bioskopu Cineplexx u Galeriji, u godini u kojoj obeležava dve decenije rada.
Na Forumu se pričalo o osnivačima koji odgovornost poveravaju drugima, menadžerima koji i u pedesetim mogu da započnu novu karijeru i kao i učenicima koji već danas prave svoje prve izume. Na otvaranju Foruma, koje je vodila Danijela Rakić, direktorka komunikacija SAMa, predsednik Asocijacije Dragomir Kostić istakao je da dugovečne kompanije donose stabilnost, posebno dragocenu i u poslovnom i u privatnom životu.
Koliko uspeh može da zavara pokazuje i priča o dve akvizicije koje su obeležile 35 godina poslovanja Atlantic Grupe. Kada je preuzeo Cedevitu, a potom i Drogu Kolinsku, Atlantic je dvaput kupio kompaniju veću od sebe.

Emil Tedeschi, osnivač i predsednik Grupe, u razgovoru sa Kostićem objasnio je zašto bi bilo rizično ponoviti isti potez samo zato što je prethodna dva puta uspeo. Najveći uspesi iz prošlosti, upozorio je, lako postaju najveće zamke za budućnost. Pri izboru ljudi ga je vodio instinkt da zapošljava pametnije, sposobnije i vrednije od sebe. Tedeschi je imao 22 godine kada je predsednik kompanije u kojoj je radio odlučio da mu poveri direktorsko mesto.
„Kad sam krenuo nisam pojma imao, a neko mi je dao šansu. Danas bi se obradovao kolegi koji bi mi otvoreno rekao vi ste dosadna, staromodna kompanija i dao bih mu priliku da pokaže šta bi promenio. Kad gledam ljude, nikad ne gledam kad su rođeni“.

Koliko daleko može da odvede prilika dobijena na početku karijere istakao je i Branko Milutinović, suosnivač i generalni direktor kompanije Nordeus. U razgovoru sa Radetom Rakočevićem, predsednikom fonda Senzal Global Equity Fund i članom UO SAMa, prisetio se prvog računara koji je koštao nekoliko mesečnih plata i profesora zahvaljujući kojima je iz klupe Elektrotehničkog fakulteta stigao pravo u Microsoft.
„Želim da mladima u Srbiji pružimo još veću šansu. U 58 školskih laboratorija programa Makers Lab učenici razvijaju sopstvene izume, među kojima su i amfibijsko vozilo i solarni panel koji prati Sunce. Imamo jednu fantastičnu generaciju kojoj moramo da damo alate, znanje i najpre šansu.“

Prilika za novi početak može da se pojavi i sa 55 ili 60 godina. Hoćemo li tada moći da promenimo posao ili se vratimo učenju zavisi i od finansijske rezerve koju smo napravili ranije. Srđan Maletić, generalni direktor kompanije Intesa Invest, pozvao je publiku da zamisli običan petak u osamdesetoj godini života. S kim bismo ga proveli i kako bismo ga finansirali?
Tu je, prema njegovim rečima, i smisao koncepta 3L, koji povezuje duži život, karijeru i kapital.
„Onaj budući petak počinjemo da oblikujemo već ovog petka.“

Prvi utisak o kompaniji kupac danas može da stekne i pre nego što poseti njen sajt. Kada za preporuku pita AI asistenta, način na koji je u odgovoru opisan proizvod postaje važan za reputaciju brenda. Na tu promenu ukazao je dr Borislav Miljanović, generalni direktor grupacije Represent System, koji je početak svog izlaganja prepustio digitalnom avataru.
„Mašine počinju da donose sudove o tome kakvi su vaši proizvodi, kakve su vaše usluge i kakvi ste vi kao pojedinci i mi za to moramo da se spremimo.“

Za kompaniju koja uvodi veštačku inteligenciju jedna od najvažnijih odluka jeste kako će za taj rad pripremiti svoje ljude. U razgovoru sa Jelenom Bulatović, izvršnom direktorkom SAMa, Veselin Jevrosimović, osnivač i predsednik Comtrade Group, podsetio je da je kompanija taj pravac izabrala pre petnaest godina i da veliki deo njenih inženjera već ume da koristi ovu tehnologiju.
„Mi nijednog inženjera nismo otpustili zbog veštačke inteligencije.“
Za kraj Foruma Jevrosimović je izdvojio razgovor sa karatistom Ilijom Jorgom, koga je jednom pitao kako se stiče deveti dan u karateu. Jorga mu je objasnio da se taj stepen majstorstva zaslužuje prema tome „koliko boljih ljudi napraviš od sebe“. Istim merilom, zaključio je Jevrosimović, vredi suditi i o onima koji vode kompanije.