Od zakona do donorskih bolnica: Šta Srbiji nedostaje za više transplantacija?
Panelisti pozvali na donošenje nacionalne strategije i pravovremeno prepoznavanje potencijalnih donora u bolnicama
Na transplantaciju u Srbiji čeka oko 1.200 ljudi, među njima i deca, dok je tokom cele prošle godine bilo 20 donora. Udruženje „Donorstvo je herojstvo“ procenjuje da bi Srbija mogla da ima oko 200 donora godišnje, polazeći od poređenja s Hrvatskom, koja ima približno upola manje stanovnika, a oko 100 donora godišnje. Panelisti i učesnici konferencije zaključili su da je ključno blagovremeno prepoznavanje potencijalnih donora u jedinicama intenzivne nege, kako bi se postojeći potencijal bolje iskoristio i pomoglo većem broju pacijenata.
Analiza koju je udruženje „Donorstvo je herojstvo“ sprovelo na osnovu podataka dobijenih putem zahteva za pristup informacijama od javnog značaja od svih 38 donorskih bolnica pokazuje da je tokom prethodne tri godine manje od deset bolnica uopšte utvrdilo moždanu smrt. Među njima su pretežno ustanove koje su ujedno i transplantacioni centri.
Govoreći o iskustvima zemalja članica Eurotransplanta, njegov medicinski direktor dr Ervin de Buijzer istakao je da zakonodavstvo o doniranju organa mora da uspostavi ravnotežu između zaštite pojedinca, kulturnih i verskih aspekata, kao i dostupnih medicinskih mogućnosti za procenu podobnosti donora.
Udruženje je pozvalo nadležne da obezbede punu primenu zakona i građanima omoguće da se o doniranju organa izjasne na jasan i pristupačan način. Među prioritetima su donošenje nacionalne strategije za transplantaciju organa i obavezujućeg nacionalnog protokola za prepoznavanje potencijalnih donora u bolnicama, kao i proširenje kruga osoba koje mogu biti živi donori. Udruženje ukazuje da sadašnja ograničenja isključuju i osobe koje žele da doniraju organ bliskoj osobi, poput rođaka u četvrtom stepenu srodstva ili prijatelja.
Potrebno je omogućiti i sprovođenje ukrštenih transplantacija, koje zakon predviđa već osam godina, a u Srbiji, prema podacima udruženja, nijedna još nije obavljena. Kod ukrštene transplantacije, dve osobe žele da doniraju bubreg svojim bližnjima, ali nijedna nije odgovarajući donor za svog bližnjeg. Ako se utvrdi da svaka može da donira bubreg osobi iz drugog para, obe transplantacije mogu da se obave. Udruženje traži i veću transparentnost kroz redovno objavljivanje detaljnih godišnjih izveštaja o radu donorskih bolnica, obavljenim transplantacijama i listama čekanja.
Na konferenciji su predstavljene „Polazne osnove strategije za unapređenje sistema transplantacije organa u Republici Srbiji“, dokument izrađen na inicijativu udruženja pacijenata „Donorstvo je herojstvo“. U njemu je zaključeno da Srbija nema poseban strateški dokument posvećen transplantaciji organa. Donošenjem ove strategije jasno bi se pokazalo da unapređenje transplantacionog sistema nije isključivo pitanje zakonskih rešenja, već i postojanja dugoročne javne politike koja jasno definiše prioritete, ciljeve, mere i indikatore uspešnosti.
Džordžija Menoudakou, rukovoditeljka Odeljenja za koordinaciju transplantacije u Nacionalnoj organizaciji za transplantaciju Grčke, izdvojila je tri važna koraka iz iskustva svoje zemlje: obuku stručnjaka intenzivne medicine i imenovanje koordinatora u jedinicama intenzivne nege, jačanje nacionalne organizacije za transplantaciju i zakonske izmene koje unapređuju organizaciju i bezbednost transplantacija. „Najviši prioritet treba da budu jedinice intenzivne nege, odakle dolazi najveći broj potencijalnih donora. Sve ostalo se nadovezuje na to“, kazala je Menoudakou.
Na drugoj međunarodnoj konferenciji „Unapređenje transplantacionog sistema u Srbiji – kroz evropsku saradnju i dobre prakse“, koju je organizovalo udruženje pacijenata „Donorstvo je herojstvo“ okupilo se više od 100 učesnika iz šest zemalja. Tokom četiri panela razgovaralo se o zakonu i strategiji, radu donorskih bolnica, psihološkoj podršci pacijentima i porodicama, kao i ulozi udruženja pacijenata.
Autentičnosti konferencije doprinela je i izložba umetničkih radova „Tragovi borbe, dar nade” novinarke i konceptualne umetnice Katarine Stevanović i „Deo koji nedostaje” tekstilne umetnice Helene Klešić.