Rak pluća često počinje tiho: Simptomi koje ne treba zanemariti
Kašalj koji traje, brže zamaranje, nedostatak vazduha ili gubitak kondicije lako se pripisuju godinama, stresu ili pušenju. Međutim, upravo u tome leži jedna od najvećih opasnosti raka pluća: u početnoj fazi najčešće ne daje jasne simptome.
Povodom Svetskog dana borbe protiv raka pluća, dr med. Irma Milinčić, lekar specijalista pneumoftiziologije MediGroup sistema, objašnjava koje promene ne treba zanemariti, ko pripada rizičnim grupama i zašto je rano otkrivanje presudno.
Zašto rak pluća dugo ne daje simptome?
„Rak pluća se najčešće otkriva u kasnoj fazi jer u ranom stadijumu uglavnom ne izaziva nikakve simptome. Plućno tkivo nema receptore za bol, pa tumor može da raste neprimetno sve dok ne počne da pritiska okolne strukture, disajne puteve, nervne završetke, pleuru ili limfne žlezde“, objašnjava dr Milinčić.
Odsustvo bola, zato, ne znači nužno da je sa plućima sve u redu. Bolest može napredovati tiho, zbog čega su poznavanje faktora rizika i pravovremeni pregledi posebno važni.
Kada kašalj više nije samo kašalj?
Dugogodišnji pušači kašalj često prihvataju kao uobičajen, ali pažnju treba obratiti na njegovu učestalost, promenu karaktera ili pojavu drugih tegoba.
„Rani znaci mogu da budu kašalj, iskašljavanje, umor, osećaj nedostatka vazduha, gubitak kondicije i telesne težine, otežano disanje, gušenje, kao i pojava zviždanja ili sviranja u grudima. Ovi simptomi mogu da budu i znaci hronične opstruktivne bolesti pluća, odnosno HOBP-a, koja je česta kod pušača. Pojava bilo kog od ovih simptoma znak je da bi trebalo da se obratite lekaru, odnosno pulmologu“, navodi doktorka.
Ove tegobe ne moraju da ukazuju na malignu bolest, ali ukoliko traju, ponavljaju se ili postaju izraženije, njihov uzrok treba proveriti.
Rak pluća nije bolest samo pušača
Iako je pušenje najznačajniji faktor rizika, rak pluća može da se razvije i kod osoba koje nikada nisu pušile.
„Između 10 i 20 odsto obolelih od raka pluća nikada nisu bili pušači. Među faktorima rizika nalaze se izloženost radonu, radioaktivnom gasu koji može da se nakuplja u zatvorenim prostorima, pasivno pušenje, zagađenje vazduha, čestice PM2,5 i izduvni gasovi“, kaže dr Milinčić.
Rizik povećavaju i izloženost azbestu, arsenu, hromu i niklu na radnom mestu, kao i prethodna zračna terapija zbog lečenja drugih malignih bolesti.
Pregled koji traje nekoliko minuta
Kod osoba sa povećanim rizikom za rano otkrivanje promena koristi se niskodozni CT grudnog koša, odnosno LDCT. Pregled je bezbolan, traje nekoliko minuta i pacijenta izlaže manjoj dozi zračenja od standardnog CT pregleda.
„Niskodozni CT posebno je značajan za osobe starije od 50 godina, osobe sa više od 30 godina pušačkog staža, kao i bivše pušače koji su prestali da puše u poslednjih 15 godina. Prilikom procene rizika važna je i porodična istorija raka pluća“, objašnjava dr Milinčić.
O tome kome je pregled potreban odlučuje lekar, na osnovu godina, pušačkog staža, simptoma i drugih faktora rizika.
Promena na snimku ne znači automatski rak
Strah od rezultata često je razlog za odlaganje pregleda. Ipak, promena uočena na plućima ne mora da bude maligna.
„Najčešće promene na plućima su benigne. To mogu da budu ožiljci od ranijih upala, ciste, benigni tumori, kao i promene nastale zbog infekcije tuberkulozom ili gljivicama“, ističe doktorka.
U zavisnosti od nalaza, nekada je dovoljno praćenje, dok su u drugim slučajevima potrebne dodatne dijagnostičke procedure.
Rano otkrivanje menja mogućnosti lečenja
„Rano otkrivanje raka pluća ključno je za spasavanje života i značajno povećava šanse za izlečenje. Omogućava primenu hirurgije i savremenih terapija, čime petogodišnje preživljavanje može da se poveća i do približno 64 odsto. Kada se tumor otkrije u četvrtom, metastatskom stadijumu, mogućnosti lečenja i šanse za dugoročno preživljavanje znatno su manje“, naglašava dr Milinčić.
Cilj pregleda nije da potvrdi ono čega se pacijent plaši, već da eventualnu bolest otkrije dok postoji više mogućnosti za uspešno lečenje.
„Strah je prirodna reakcija, ali i trenutno stanje. Redovan pregled kupuje godine života“, poručuje doktorka.
Pulmološki pregled i spirometrija mogu da budu deo godišnje kontrole, dok kod dugogodišnjih pušača i osoba sa većim rizikom, u skladu sa procenom pulmologa, pregledi mogu biti potrebni i na šest meseci.
Najvažnije je ne čekati da disanje postane teško ili da svakodnevne aktivnosti počnu da predstavljaju napor.