Ekološki rizici, pravne nepravilnosti i ekonomska neisplativost
Foto: P.Živković
Monografija „Projekat Jadar: litijumsko-borna katastrofa“, u izdanju Akademske knjige iz Novog Sada, predstavljena je javnosti na konferenciji za medije. O monografiji, koja objedinjuje radove 26 eksperata iz različitih oblasti, govorili su autori Vera Dondur, Radmilo V. Pešić, Zoran Stevanović, Melita Kosanović i Sreten Đorđević. Prema analizama iznetim u monografiji, „Projekat Jadar“ je tehnički i ekološki neizvestan, ekonomski neisplativ za Srbiju, društveno i pravno neprihvatljiv i nosi nesagledive rizike po zdravlje ljudi i prirodne resurse.
Tehnički i ekološki rizici
Osnovu projekta čini eksploatacija jadarita – litijumsko-borne rude, čija prerada zahteva ogromne količine jakih hemikalija, uključujući sumpornu i hlorovodoničnu kiselinu, dizel i druge reagense. Planirani procesi prečišćavanja voda su složeni i teško ostvarivi u praksi. Posebno zabrinjava istovremena proizvodnja litijuma i bora u obimu koji do sada nije zabeležen ni u Evropi ni u svetu. Planirana godišnja proizvodnja od 58.000 tona litijum-karbonata i 286.000 tona borne kiseline bila bi bez presedana, uz tehnologiju koja do sada nije primenjivana u ovom obimu. Poseban rizik predstavljaju više od 70 miliona tona jalovine, kao i toksičnost litijuma i bora, zbog čega je kontaminacija prostora realna opasnost. Rudnik i prateća infrastruktura zahvatili bi stotine hektara plodnog, vodom bogatog i naseljenog područja, u kojem živi oko 20.000 ljudi, dok bi zagađenje vazduha, zemljišta i voda moglo da se proširi i van same lokacije. Brojni i realni rizici i prenos zagađenja mogli bi dovesti do devastacije najvećeg i najznačajnijeg izvorišta voda za piće u Srbiji na susednom području Mačve.
Ekološki, biodiverzitetski i zdravstveni rizici
Poglavlje „Jadarit i živi svet” ukazuje da litijum i bor predstavljaju ozbiljnu pretnju prirodi, jer se njihovo uklanjanje iz životne sredine smatra praktično neizvodljivim. Na području Jadra zabeleženo je oko 500 biljnih vrsta i podvrsta, uključujući i vrste nove za floru Srbije, kao i brojne vrste insekata, vodenih organizama, riba i sisara, među kojima su i zaštićene i strogo zaštićene vrste prema međunarodnim konvencijama. Litijum i bor se lako usvajaju iz zemljišta, čime ugrožavaju poljoprivredne kulture, žitarice, povrće i voće, izazivajući smanjenje prinosa ili potpuno uništavanje useva. Njihova akumulacija u biljkama dovodi do ulaska toksičnih elemenata u lanac ishrane, sa posledicama po životinjski svet i zdravlje ljudi. Štetni efekti litijuma i bora na zdravlje poznati su decenijama, a Evropska agencija za hemikalije je 2021. godine klasifikovala određena jedinjenja litijuma kao reproduktivno toksična, dok su jedinjenja bora još 2008. godine svrstana u supstance koje mogu narušiti plodnost i oštetiti razvoj ploda. Proces prerade jadarita podrazumevao bi prisustvo najmanje jednog jedinjenja litijuma i jednog jedinjenja bora. Zaključak autora je jasan: jedina efikasna mera zaštite prirode i zdravlja ljudi jeste odustajanje od eksploatacije jadarita, jer bi realizacija projekta dovela do trajnog narušavanja ekosistema i ozbiljnih zdravstvenih rizika
Pravne nepravilnosti
Rad „O pravnim aspektima Projekta Jadar“ ukazuje na sistemske pravne nepravilnosti u realizaciji projekta, uključujući izmene zakonodavnog i institucionalnog okvira koje su omogućile njegovo sprovođenje bez adekvatne kontrole. Analizom relevantnih zakona, strateških dokumenata i podzakonskih akata ukazuje se na kršenje načela ustavnosti, zakonitosti i podele vlasti, kao i na donošenje odluka najviših državnih organa koje su omogućile nezakonit i neustavan tok projekta, uz jasno identifikovane propuste u radu državnih organa i nosioca projekta.
Ekonomska analiza
Ekonomski efekti projekta za Srbiju bili bi minimalni, dok bi rizici i troškovi bili izuzetno visoki. Projekat donosi zanemarljive prihode za državu, prosečno 2,6 evra po glavi stanovnika godišnje, ili 4,1 evro u optimističnom scenariju kapitalnog učešća države od 20%, što ukupno tokom 40 godina iznosi oko 696 miliona evra. Čak 95% ekonomskih koristi odlazi kompaniji „Rio Tinto“, dok Srbija ostvaruje samo marginalni prihod kroz rudnu rentu od 5%. Troškovi izgradnje infrastrukture, puteva, pruga, vodovoda, gasovoda i električne mreže, kao i eventualne sanacije ekoloških havarija, bili bi u potpunosti na teret države, procenjeni na stotine miliona evra, bez ikakvog vlasničkog udela ili garantnog fonda. Minimalni godišnji društveni i ekološki troškovi procenjeni su na 95,7 miliona evra, a u ove proračune nisu uračunate moguće nesreće koje bi mogle izazvati ireverzibilne štete. Kada se uračunaju ekološki troškovi i gubici ekosistemskih usluga, projekat je ekonomski atraktivan za investitora, ali kratkoročno i dugoročno neisplativ i štetan za Srbiju.

Litijum i energetska budućnost
Autori monografije ističu verovatni strateški značaj litijuma za buduće projekte dobijanja energije iz termonuklearne fuzije. Prema procenama, litijum za fuzione reaktore mogao bi biti višestruko vredniji nego danas za baterije. Rudne rezerve litijuma bi trebalo sačuvati za buduće generacije, s obzirom na očekivanu praktičnu primenu litijuma u fuzionim nuklearnim elektranama posle 2050. godine.
Otpor javnosti
Projekat je izazvao masovni otpor građana – zabeleženo je više od 120 javnih protesta, sa desetinama hiljada učesnika, uključujući i dijasporu. Problemi realizacije projekta razmatrani su i u Evropskom parlamentu. Prema poslednjem istraživanju Nove srpske političke misli, 63,5% građana Srbije ne podržava otvaranje rudnika u dolini Jadra, dok je samo 19% za. Dve trećine smatra da bi najveću korist imali vlast, kompanija „Rio Tinto“, Nemačka i EU, dok su građani veoma skeptični u vezi sa realnom koristi za Srbiju.
O monografiji:
Urednici:
Vera Dondur, Radmilo V. Pešić, Dušica Pavlović
Autori:
Vera Dondur, Zoran Stevanović, Dragana Đorđević, Bogdan Šolaja, Šćepan S. Miljanić, Živorad Radonjić, Boško Telenta, Ljiljana Tomović, Zora Dajić, Melita Kosanović, Zoran Drakulić, Boško Mijatović, Danica Popović, Dejan Šoškić, Božo Drašković, Radmilo V. Pešić, Luka S. Đorđević, Sreten Đorđević, Ana Jakovljević, Ratko Ristić, Aleksandar Matković, Sofija Stefanović, Nina Đukanović, Mirko Nikolić, Nenad M. Kostić, Đorđe Vukadinović.
Snimak kompletne konferencije:
